nedjelja, 08.10.2006.
kad snovi postanu patnja
|
kad snovi postanu patnja,oni postanu bol,postaju teret koji moramo trpjeti...postaju suputnik kroz život kojeg se očajnički želimo riješiti i u ne...ma...nemogu više
jednostavno nemogu više toliko je toga što se treba učiniti toliko toga smo bespotrebno propustili previše je tuge a premalo vremena premalo je ljubavi koja može nešto postići jebite se jebite se svi,životinje bezvrijedne jebite se kad nemožete učiniti ništa korisno nemorate razumjeti ja nisam neki fucking emo..nisam i ne želim to biti... ali probajte pogledati svoj život izdaleka,objektivno,i razmislite što vam je zbilja važno...pokušajte promijeniti nešto jer svatko od nas ima što mijenjati... npr. uzaludno traćenje vremena ispred prokletik kompjutera a vrijeme ističe nije svima lako |
petak, 22.09.2006.
kad bi svi ljudi na svijetu...
|
...naučili misliti ...naučili živjeti ...čuvali okoliš ...voljeli sami sebe ...bili tolerantni ...bili svjesni svojih pogrešaka ...živjeli u miru ...pazili na malene ...hranili gladne ...oni koji su bogati da ne uplaćuju za put na mjesec nego da lijepo izbuše 10 bunara u afričkim selima ...prestali bit sexualni manijaci ...pazili na riječi,jer riječi bole ...voljeli životinje ...bili dobri ...bili pošteni ...bili obzirni prema bolesnima ili drukčijima ...manje mislili na izgled ...držali do unutrašnjosti ...prestali s porocima ...gledali srcem ...učinili sve ovo |
četvrtak, 14.09.2006.
ponekad
kad šećem pustim ulicama sama kad zaronim duboko i osjetim ljepotu mora po cijelom tijelu kad čujem tvoje ime kad u bljesku sjećanja vidim jedinstvanu boju tvojih očiju kad vidim tvoj broj kad se sjetim tvoje tajne tvog bloga... sjetim se tebe sjetim se da si trebao doći sjetim se da sam te vidjela s drugom no bilo je to ranije... ali sjetim se da sam čula šapte o trećoj meni dragoj sada suparnici o kako to boli a ja mene nema ja sam ti samo topla riječ sugovornik "frendica" i osiguranje za cugu o neznaš neznaš koliko mi značiš i nikad nikad nećeš znati jer nikad nikad ti neću reći neću imati snage da upropastim to prijateljstvo prijateljstvo patnje tihe patnje ali ona je samo prividno tiha jer meni meni je zaglušujuća, zaglušujuća dok pršti iz svake moje pore i gubi se neprimjetno i tiho odlazi... ostajem samo ja i bolno sjećanje jer ti si meni sve ti si mi savršen prvi i zadnji dečko na kojem nisam pronašla mane zaista tako je... tvoje oči... taj pogled... tvoje usne... smješak... govor... humor... mističnost... kojom se uvjek ipak činiš tako blizu... osjećajnost... pozitivna energija...unatoč tvojoj prošlosti, i onome što najviše boli: tvoja ljubav! u našem prijateljstvu rekao si mi neke stvari... pričao o svojoj pravoj ljubavi tako bolna je bila ta priča... i nisam znala nisam mogla ne suosjećati s tobom a istodobno sam proklinjala tu osobu ...kako mu je mogla to učiniti... ispod snažnog tijela nalazilo se krhko biće koje želim usrećiti a moje želje nemoguće je ispuniti jer nema te sile koja bi me mogla natjerati da riskiram... ne toliko ne sad ne tako ne to prijateljstvo... o kako je ljubav lijepa mrzim ju i obožavam... ...ljubav ...o kako je boženstven taj prokleto predivan osjećaj nedohvative bliskosti kako je umirujuća ta žestoka glazba propasti... |
ponedjeljak, 04.09.2006.
(bez naslova)-varam se
|
odlučila sam otvorit novi blog...imam što reći,na drugi način...ja sam čudna duša,stvarno,jesam...
o meni?trebala bi o tome pisati u boxu,jelda?e pa neda mi se...uostalom dosta mi je prihvaćanja tuđih pravila... počinje škola,ljetno društvo otišlo,frendice ošle u domove u drugi grad,potencijalni ON je daleko a net veze je onamogućio zbog svoje nasilnosti... fosili se svađaju(starci),stari uništava obiteljsku imovinu a braća...jedno je suicidno,a drugo ,kad ne crkava od posla,puši znate već šta... prekjučer je prestalo,ali prije tog tri dana za redom me van zove čovjek 7 godina stariji od mene...a ja sam 2.srednje...nenormalno...prvi put sam rekla da radim,drugi da me boli glava, a treći da imamo žensku večer...i imali smo,6 cura,4 litre bambusa i iju ju...a rješila bi se ja njega brže al je prije s mojim društvom izlazio i poznam ga,i frend nam je i jednostavno neznam kako... prvi dan škole sam slučajno markirala...neznam kako,profa nam je krivo dala raspored,dođem s marende 7 minuta prije zvona kad ono dvorište prazno...hodnici isto...shit...naravno,nisam išla na misu... u subotu sam prvi put poljubila curu,---u usta---nije bio pravi žvaljanac,al je jezik provirio,valjda...ak se dobro sjećam. nju dugo znam.iz osnovne.bila mi je frendica prosle godine smo se zbližile...al ne na ovaj način...neznam kak se desilo...zajebavale smo se,3 metra od ovog njenog mutavca,s kojim je vec 8 mjeseci...10 zapravo...inače se s nekim frendicama,kao i s dečkima,glumatamo,kao,ljubavnici ovo-ono,al nikad nije bilo zapravo,ono,šlatanje je bilo najdalje što smo išli,a sad...danas sam jju vidjela...normalno smo s drustvom bili na kavi,kad je rekla meni:e,neki dan si bila malo pijana...i onda se nasmiješila...neznam,čudno je bilo...stvarno neznam...  ali istinu da kazem,nije me sram nje,i nisam puno pila taj dan,i nekak mi je flrgma oko toga,neznam,možda sam stvarno bi... |
